03.08.2024.
Obeležen Dan sećanja na sve stradale i prognane u oružanoj akciji „Oluja“
Dan sećanja na sve stradale i prognane u oružanoj akciji „Oluja“, koju su oružane formacije Hrvatske izvele 4. avgusta 1995. godine, večeras je obeležen u Loznici.

Odavanju pošte žrtvama „Oluje“ prisustvovali su i srpski član Predsedništva Bosne i Hercegovine Željka Cvijanović, predsednik Republike Srpske Milorad Dodik, predsednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić i predsednik Vlade Republike Srpske Radovan Višković.

- Svake godine se već 10 godina okupljamo 3. ili 4. avgusta da bismo obeležili tu veliku srpsku tragediju i našu veliku nesreću. I 10 godina to radimo bez izuzetka, iako uvek imate, neko bi rekao, važnije stvari. Zahvalan sam predsedniku Dodiku i Republici Srpskoj, ali i svima koji su sa mnom radili na tome, što ipak nikada nismo imali važniju stvar od ove. Početak avgusta su dani naše tuge, sećanja, naše muke zbog izgubljenih ljudi, njihovih kuća, ognjišta, zbog izgubljene dece koju nikada nećemo moći da vratimo. Ali to su i dani ponosa, jer nas napadaju oni koji se raduju, kako kažu, svojoj velikoj pobedi. Nikada neće moći da razumeju da nije pobeda kada akciju vodite na tenku, na njemu američki ambasador Piter Galbrajt, a suočavate se za ženama, decom i starcima na traktoru – istakao je predsednik Srbije.

- Niste baš tako hrabri i niste baš sami taj zločin sprovodili. Pomagali su vam „ovi veliki, najmoćniji“. Znate šta smo uradili za tih 10 godina? Uspeli smo da smemo celom svetu danas u lice da kažemo šta mislimo i šta osećamo. I šta je istina. Pre mesec dana pokušali su da nas unize, da nas ni ne obaveste, da usvoje rezoluciju o jednom malom i najstradalnijem narodu, bez ikakve sumnje u istorijske činjenice koje o tome govore, da baš taj narod proglase za genocidan. Hteli su da nam stave žig i pečat genocidnog naroda – naglasio je predsednik Vučić.
Kako je istakao, pre 12 godina naši političari nisu smeli ni da kažu da „nije to baš sasvim tako“, nego bi išli po ambasadama i pravdali se da ništa neće obeležavati.

On je dodao da se svake godine može čuti kako smo agresori, kako smo za sve krivi i poručio da danas živimo neke druge vrednosti, iskrivljene, nakaradne i nakazne.
- Mi smo za neke druge vrednosti. Hoćemo da imamo svoju zemlju i svoje vrednosti. Moramo da nastavimo da razvijamo zemlju, da razvijamo Srbiju. Uveren sam da će rukovodstvo Srpske nastaviti da razvija Republiku Srpsku. Moramo da menjamo sebe, da više učimo, da više radimo, kako bismo nastavili da pobeđujemo i budemo uspešniji od ostalih u našem okruženju. U prethodnom periodu, svaki put kada bi Srbija rasla oni su sve žešće i sve više napadali Srbiju – istakao je predsednik Republike i govoreći o tome da Hrvatska nabavlja „moćno oruđe hajmars“ rekao da ćemo mi imati i količinski više i bolje i kvalitetnije i da ništa od toga neće biti upereno „ni u njih ni protiv koga“.

Predsednik Srbije izrazio je ponos što je večeras u Loznici, jer se upravo na lozničkom stadionu može videti koliko je Srbija napredovala i koliko se promenila.
- Promeniće se i brže i više i sami ćemo sebi reći da moramo i možemo da radimo više, jer bez našeg rada, truda i borbe neće biti napretka za ovu zemlju. Zahvalio bih Krajišnicima na tome što su uvek bili uz Srbiju i što su doprineli izgradnji modernog društva i moderne države, od kada su u nju došli silom prilika. Hvala vam na svemu, što vredno radite, što Srbiju volite kao i mi. Nikada neće biti razlike među Srbima – rekao je predsednik Vučić i poručio da neće više biti „ni pogroma ni progona ni traktora“.
On je poručio onima koji svakog dana hapse Srbe na Kosovu i Metohiji da je „mrak pred zoru najgušći“ te dodao da ćemo morati da pratimo kako se stvari u svetu menjaju, a menjaju se ogromnom brzinom.

- Moraćemo da vodimo računa da sačuvamo svoju zemlju, da očuvamo mir, sačuvamo našu decu, da odbranimo našu budućnost. Moraćemo da budemo ekonomski jači svakog dana, kada smo ekonomsko jači bićemo i vojno snažniji, odvratićemo svakoga od pokušaja agresije na našu zemlju i napada na naš narod. Želim da vam kažem da sam ponosan na to da smo uspeli da napravimo od Srbije nezavisnu i suverenu zemlju. Srbija je danas ponosita zemlja dostojanstvenih ljudi, koja samostalno odlučuje o svojoj budućnosti. Srbija se mnogo promenila i napredovala, u njoj se danas mnogo bolje živi, ali moramo da radimo da bismo živeli još bolje. Moramo sebi da zadamo velike ciljeve i zadatke da bismo mogli da sustignemo one koji su stotinama godina bili ispred nas i koji su imali ogromnu prednost u odnosu na nas. To mora da nam bude zadatak – istakao je predsednik Srbije i dodao da moramo da se ujedinimo, bar da razumemo elementarne nacionalne ciljeve i da našu zemlju guramo napred.
Predsednik Vučić zahvalio je prisutnima što su došli večeras da podrže svoju Srbiju i svoju Srpsku.
- Srbija će biti snažnija i jača, teror nad krajiškim Srbima nikada zaboraviti nećemo. Pogrom zaboraviti nećemo. Neka žive naši Krajišnici i hvala im za sve što su za našu zemlju učinili. Ovo je skup naroda koji voli Srbiju, Srpsku, Krajišnike i srpski narod i nikada od toga neće odustati – zaključio je predsednik Srbije.

- Da se tim mirom suprotstavimo svakom nasilju, ratu i svakoj takozvanoj oluji. Da i na ovoj ovde krvlju plaćenoj blagoslovenoj grudi srpske zemlje potvrdimo svoju neodstupnu privrženost miru i slobodi. Da se setimo samo jedne u neizbrojivom nizu naših novijih narodnih srpskih golgota - rekao je patrijarh Porfirije.
Kako je istakao predsednik Republike Srpske Dodik, večeras se narod okupio da obeleži 29 godina od pogroma i izrazio uverenje da bi to bilo zaboravljeno da nije bilo predsednika Republike Srbije Aleksandar Vučića, koji je pre 10 godina pokrenuo ovaj način sećanja na to stradanje.

On je zahvalio svima koji veruju u Srbiju i Srpsku i za snagu koju daju i poručio da u vreme kada je svet u previranju „samo ako budemo jedinstveni, i imamo jaku Srbiju, srpski narod i Republiku Srpsku, bićemo deo rešenja, ako budemo posvađani bićemo ponovo lak plen“ te naglasio ko god da je danas izabran u ime srpskog naroda „mora da računa na pritiske, teško vreme i teške odluke“.
Nataša Basta-Đorđević obratila se prisutnima u ime prognanih u „Oluji“. Ona je govorila o 4. avgustu 1995. sećajući se agonije ljudi u toj koloni koji su morali da odu što dalje od svojih domova, da se više nikada ne vrate te naglasila da se ta bol nije smanjila ni posle 29 godina.