Ministarstvo odbrane Republike Srbije
 

Plava grobnica



Plava grobnica
januar–mart 1916.
 
Sa dolaskom srpske vojske i izbeglica na albansku obalu okončana je tek prva etapa stradanja srpskog naroda. U Albaniji nije bilo dovoljno hrane, a nisu dolazili ni saveznički brodovi. Tek nakon oštre intervencije ruskog cara Nikolaja Romanova i ruske vlade, u operaciju evakuacije uključili su se Francuzi, pored već za to zaduženih Italijana.

Oko 150.000 srpskih oficira, vojnika i civila evakuisano je tada na ostrvo Krf, u Tunis i Francusku. Ti transporti bili su stalno izloženi napadima neprijateljskih podmornica. Najveći broj vojnika, njih oko 135.000, početkom 1916. godine našao se na Krfu.

Pre iskrcavanja na Krf bilo je predviđeno da se izvrši sanitarni pregled srpskih vojnika na ostrvcu Lazaret, gde je bila formirana i bolnica za zarazne bolesnike. Oboleli od zaraznih bolesti ostajali su na Lazaretu, dok su životno ugroženi evakuisani na ostrvce Vido, u neposrednoj blizini grada Krfa. Bilo je oko 15.000 teško bolesnih.

Na ostrvu Vido od 21. januara 1916. godine pod šatorima je postavljena srpska Moravska stalna vojna bolnica. Na ostrvu se nalazilo nekoliko hiljada nasmrt iscrpljenih i bolesnih vojnika, među kojima je bio veliki broj regruta, koji su bili u najgorem stanju.

Prvih dana stopa smrtnosti bila je izuzetno visoka, pa nije vođena precizna evidencija o žrtvama. Prema kasnijim izveštajima dnevno je umiralo po nekoliko stotina obolelih vojnika.

Glavni uzročnici smrti, pored iznemoglosti, bili su dizenterija, kolera, trbušni i pegavi tifus. Najteža situacija bila je među regrutima. Svakodnevno je u ambulante dovoženo po 10–15 mladića u besvesnom stanju, bez pulsa, bez temperature, sa kliničkom slikom azijatske kolere, od koje su umirali odmah.

Umrli vojnici u početku su sahranjivani u plitkim kamenim grobnicama na obali ostrva. Tu je nastalo i prvo srpsko groblje, sa oko 1.200 sahranjenih. Kasnije su, kada zbog nedostatka prostora i kamenitog tla to više nije bilo moguće, tela preminulih iz barki francuskog sanitetskog broda polagana u dubine Jonskog mora. Računa se da je tokom tri meseca boravka srpske vojske na Krfu bolovalo i lečilo se oko 28.000 bolesnika. U „Plavoj grobnici” i na 27 grobalja na Krfu i Vidu sahranjeno je 7.750 srpskih vojnika.

U znak sećanja na ova stradanja na ostrvu Vido je 1938. godine izgrađena spomen-kosturnica po projektu arhitekte Nikolaja Krasnova, u kojoj su u 1.232 kasete pohranjeni posmrtni ostaci srpskih ratnika ekshumiranih sa krfskih grobalja čiji su lični podaci poznati. Mauzolej je večno počivalište i za 1.532 srpska ratnika čija imena nisu zabeležena.

Veliki broj srpskih vojnika ostao je u dubinama Jonskog mora, u „Plavoj grobnici”, koju je u istoimenoj poemi opisao pesnik Milutin Bojić.
 
Tu na dnu, gde školjke san umoran hvata
I na mrtve alge tresetnica pada,
Leži groblje hrabrih, leži brat do brata,
Prometeji nade, apostoli jada.
 
Potpukovnik dr Dalibor Denda, naučni saradnik
Institut za strategijska istraživanja, Beograd
 
photoFOTOGALERIJA